Književnost u nastavi stranih jezika

Književnost u nastavi stranih jezika

Iako se tradicionalno ne koriste često, korištenje književnih djela u nastavi stranih jezika, postaje sve popularnije, pa se tako mijenjaju i moderniziraju pristupi književnosti u nastavi. Korištenje različitih tekstova u nastavi nije novost, međutim, pod književnost smatramo pisana djela, ili njihove ulomke, koje struka i javnost prepoznaje kao kulturnu baštinu određenog prostora i vremena, poput romana, novela, kratkih priča, pjesama itd. Osim što pružaju zanimljivu priču i uvid u određeno vremensko razdoblje u kojemu je pojedino književno djelo nastalo, takvi tekstovi također pružaju i značajan doprinos proširivanju vokabulara učenika, nove načine izražavanja, te služe kao motivacija za daljnje učenje i istraživanje. Štoviše, budući da se u današnje doba sve više proučava i književnost nekih do sad zapostavljenih krajeva koji spadaju u govorno područje određenog jezika, kao što je, naprimjer, kod engleskog govornog područja slučaj s nekim afričkim i azijskim zemljama, književnost u nastavi stranih jezika zaista doprinosi učenikovom shvaćanju ne samo različitih kultura, nego i svijeta kao cjeline.

Književni tekstovi pružaju učeniku priliku korištenja svih prethodno naučenih jezičnih vještina, bilo da se radi o govoru, čitanju, slušanju, ili pisanju i zato su vrlo učinkoviti u nastavnim situacijama gdje se učenici koriste različitim stilovima i metodama učenja. Također se mogu i nadopuniti različitim drugm materijalima poput audio-tekstova, glazbe, video isječaka i sl. svaki od kojih doprinosi ukupnom doživljaju i iskustvu učenja stranog jezika.

Ono po čemu se razlikuju od uobičajenih tekstova u udžbenicima je njihova moć demonstracije jezika i kulture uz koju su vezani, te su često puno izravniji i autentičniji od uobičajenih tekstova iz udžbenika, koji se iz društveno-političkih razloga često pročišćavaju i cenzuriraju. Tekstovi u udžbenicima su osmišljeni kako bi predstavili i demonstrirali uglavnom pojedine jezične pojave, dok književni tekstovi zahtjevaju od čitatelja emotivnu uključenost, korištenje mašte, kao i određeno poznavanje i razumijevanje kulture iz koje jezik dolazi, pa tako aktiviraju i učenikove kognitivne funkcije, te razvijaju kreativnost.

Prilikom korištenja književnih tekstova potrebno je voditi računa o primjerenosti teksta pojedinoj nastavnoj situaciji, kao što su npr. njegova dužina, jezična zahtjevnost, ozbiljnost, dobna i kulturna primjerenost itd. Uspješno korištenje književnih tekstova pretpostavlja nastavnikovo poznavanje grupe kojoj predaje i oslanja se na njegovu procjenu toga koliko će pojedinoj grupi određeni tekst biti zanimljiv, jesu li svi članovi grupe dovoljno napredni u poznavanju određenog stranog jezika kako bi mogli uspješno savladati tekst, hoće li na nastavi biti dovoljno vremena za obradu teksta, razumiju li učenici dovoljno kulturu iz koje tekst potječe i zahtjeva li tekst veliko poznavanje te kulture, te je li tekst na bilo koji način neprimjeren.

Zbog svoje svestranosti i tematske raznovrsnosti, načini korištenja književnih djela na nastavi su gotovo bezbrojni. Od tihog čitanja za vlastiti doživljaj teksta, preko čitanja na glas kao vježbe govora za čitatelja i slušanja za slušatelje, vježbanja komunikacije putem dramskih prikaza dijelova pojedinog teksta, te pisanja osvrta ili vlastitih kreativnih tekstova, književnost je bez sumnje pronašla svoje mjesto u nastavi stranih jezika, te je u današnje vrijeme gotovo nezamislivo ne uključiti ju barem povremeno, nadopunjujući tako već bogatu i vrlo razvijenu metodiku nastave stranih jezika.

Možda Vas zanima

[LJETNI TEČAJEVI U AD HOCU]
[MISSION POSSIBLE – UBRZANI TEČAJ]
[ZAPOŠLJAVAMO PREVODITELJA/ICU ZA NJEMAČKI JEZIK]

o Autoru

Martina Petreković

Komentari su zatvoreni.

Komentiraj