Poučavanje kulture u nastavi engleskog jezika

Poučavanje kulture u nastavi engleskog jezika

Unutar mnogovrsnog i teorijsko-paradigmatski ponekad i složenog pristupa učenju i nastavi engleskog jezika, jedno od važnijih mjesta zauzima i nastava i učenje o kulturi zemalja gdje je engleski službeni jezik. Ovaj pristup kulturi podrazumijeva uključivanje cijelog dijapazona političkih, književnih, geografskih i društvenih područja koja se u nastavi obrađuju i kroz koja učenici/studenti/polaznici mogu usvajati nove jezične sadržaje ili proširivati svoj vokabular. Ukupna kulturna produkcija i društveni kulturni potencijal zemalja gdje se engleski ima status službenog jezika na ovaj način postaju supsidijarni i pomoćni alati za nastavnike/profesore  engleskog jezika u njihovom svakodnevnom radu.

U teoriji i metodici nastave engleskog jezika, a i mnogih drugih stranih jezika, ovo nije bio oduvijek slučaj. Ne ulazimo u vrednovanje uspješnosti prijašnjih metoda, uvjetno nazvanih “klasičnim”, u smislu da se većina komunikacije između nastavnika-profesora i učenika odvijala jednosmjerno i gdje je glavni fokus bio na obradi gramatičkih jedinica i njihovom ponavljanju i konačnom usvajanju. Kultura je oduvijek bila prisutna, no do prije otprilike 20-ak godina nije bio dovoljno vrednovan njen potencijal u nastavi engleskog jezika.

Tek sa razvojem modernih komunikacijskih tehnologija i njihovim širenjem na općoj društvenoj razini, kao i primjenom određenih teorijskih okvira u nastavi i metodici nastave stranih jezika, došlo se do zaključka da poučavanje kulture predstavlja nezaobilazan dio u nastavi samog jezika u školskim institucijama.

Postoje dva glavna aspekta u procesu poučavanja kulturnih sadržaja u nastavi engleskog jezika gdje profesori moraju biti posebno pažljivi. Prvi je da se mora imati na umu da je kultura, iako jako bitna u samoj nastavi, ipak predstavlja samo sredstvo koji nastavnik-profesor treba koristiti kako bi došao do konačnog cilja obrazovnog procesa a to bi trebao biti povećanje ukupnih jezičnih kompetencija njegovih učenika i usvajanje svih nastavom predviđenih gramatičkih jedinici, koje će pratiti i povećanje leksičkog fonda učenika, sve popraćeno povećanjem mogućnosti točnog pismenog i usmenog izražavanja. Kultura, koliko god bila bitna i zanimljiva, ne smije sebi sama biti svrhom.

Drugi je činjenica da svaki nastavnik/profesor mora pripaziti i imati na umu dob/sastav i postojeću razinu ukupnih jezičnih kompetencija učenika kojima predaje engleski jezik. Nije isto radi li se o strukovnoj školi ili gimnaziji, Filozofskom fakultetu ili nastavi jezika kao izbornog predmeta na nekoj drugoj instituciji visokoškolskog obrazovanja. Isto tako, treba imati na umu da kultura engleskog govornog područja, iako u mnogome slična, ipak nije istovjetna sa hrvatskim kulturnim pedigreom. U tom smislu ponekad će možda biti potrebno i prilagoditi određene kulturne sadržaje koji se misle koristiti u nastavi.

Postoje mnogobrojni sadržaji na kulturnom polju koji se mogu koristiti u nastavi engleskog jezika. Najčešće se tu radi o povijesnim, gospodarskim i društvenim aspektima zemalja gdje je engleski službeni jezik. Isto tako, drugo veliko područje je sama kulturna produkcija dotičnih zemalja, prvenstveno književnost i umjetnost. Ovaj potonji aspekt nastavnici/profesori dosta često koriste kada moraju pronaći korelaciju sa nekim drugim predmetom/područjem rada. Mogućnosti su ovdje zbilja mnogobrojne te umnogome ovisi o nastavniku/profesoru da nađe najbolji modalitet u korištenju kulture u nastavi kako bi postigao konačni cilj didaktičkog procesa.

Kada govorimo o kulturnoj komponenti u poučavanju engleskog jezika moramo se osvrnuti na ono što nam pružaju mnogobrojna sredstva prometne komunikacije i povezanosti suvremenog svijeta i Europe. Ovdje se prvenstveno misli na mogućnost terenske nastave i odlaska učenika i učitelja/profesora na terensku nastavu u zemlje gdje je engleski jezik službeni jezik, Ujedinjeno Kraljevstvo i Republiku Irsku. Već su mnogobrojni profesori/učitelji iskoristili ovu mogućnost i u nekom od aranžmana su i otišli u ove zemlje. Utilitarnost ove vrste učenja, ukoliko naravno zato postoje materijalni i logistički uvjeti je zbilja velika, jer je neposredna komunikacija učenika sa izvornim govornicima te njihova neprestana izloženost engleskom jeziku kroz jedan određeni period zbilja od neprocjenjive važnosti.

Možda Vas zanima

[LJETNI TEČAJEVI U AD HOCU]
[MISSION POSSIBLE – UBRZANI TEČAJ]
[ZAPOŠLJAVAMO PREVODITELJA/ICU ZA NJEMAČKI JEZIK]

o Autoru

Martina Petreković

Komentari su zatvoreni.

Komentiraj