Prevođenje je zahtijevan posao koji pred prevoditelje stavlja različite izazove. Najveći problem s kojim se prevoditelji susreću najčešće je upravo ono na što ne mogu utjecati, a to su jezična struktura, figurativni izrazi, kulturološke razlike te višeznačnost riječi.
Doslovan prijevod i slobodan prijevod – prijevod riječi vs. prijevod smisla
U svijetu prevođenja, doslovan je prijevod onaj koji slijedi izvorni tekst i u kojemu se prevodi riječ po riječ. U većini slučajeva prevoditelji se originala ne drže “slijepo”. Naravno, to se ne odnosi na značenje, već na stil pisanja i upotrebu vokabulara. Razlog tomu je što doslovno prevođenje uzrokuje nerazumijevanje i neprirodan tijek teksta u ciljanom jeziku. Međutim, prevoditelj ponekad ne može biti isuviše kreativan i slobodan, pa se mora odlučiti za doslovan prijevod, npr. u prijevodima dokumenata, tehničkim prijevodima, specijaliziranim prijevodima. Tada je doslovnost neizbježna i prijeko potrebna, osobito u pravnim tekstovima i prijevodima dokumenata u kojima se sadržaj mora točno prevesti (uključujući čak i pogreške i dvosmislena značenja). Taj se postupak primijenjuje i kada je izvorni tekst vrlo zbunjujuć ili kada ima mnogo nezavisnih rečenica koje se ne mogu pojednostaviti. Kako bi se izbjegao rizik od pogrešaka, preporučuje se slijediti originalnu strukturu teksta.
Prevođenje književnog djela – najveći izazov prevoditeljskog poziva
Gotovo da nema većeg izazova za prevoditelja od prevođenja književnog djela. Taj posao ne može se usporediti s prevođenjem brošura i pisama, uputa za rukovanje ili propagandnih materijala bilo koje vrste. Ovdje se uz prevođenje javlja još jedna dimenzija, a radi se o umjetnosti pisane riječi, odnosno o književnosti. Stoga se takva vrsta prevođenja zove književno prevođenje. Književno prevođenje zahtijeva izuzetnu vještinu. Ne smijemo zaboraviti da će prijevod knjige ili pjesme čitati tisuće čitatelja. Činjenica je da većinu književnih djela iz drugih kultura ne čitamo na njihovom originalnom jeziku, već čitamo prijevode.
Za prenošenje književnosti s jednog na drugi jezik potrebno je mnogo više od lingvističkih sposobnosti. Prevoditelj ima tešku zadaću da literarni tekst na jednom jeziku pretvori u literarni tekst na drugom jeziku i pri tome sačuva jedinstvenost izvornog djela. Svako literarno djelo ima vlastiti stil, specifičan ton i ritam, a svaki autor priča svojim jedinstvenim jezikom. Stoga se od prevoditelja očekuje da svaki pojedini element pretoči u vlastiti jezik te premosti kulturološke barijere i približi stranu kulturu domaćem čitatelju.
U prevođenju je vrlo važno biti spretan, to jest, znati se snaći čak i kada situacija izgleda bezizlaznom. Proces prevođenja može se usporediti sa sportom. Na primjer, u automobilskim utrkama nije presudno kakav automobil ima pojedini vozač ili koji automobil ima snažniji motor. Važna je preciznost vozača, ali i njegova sposobnost snalaženja, npr. prilikom pretjecanja u zavojima. To se može primijeniti na prevoditeljski posao jer je najbolji prevoditelj onaj koji dobro vlada jezikom, ali i koji zna spretno koristiti svoje znanje. Isto tako, prevoditelj treba procijeniti kada je dopušteno udaljiti se od izvornog teksta i ostvariti ljepotu prijevoda, a kada je potrebno pratiti originalno značenje i zadržati točnost.
Književno prevođenje – samo za najbolje prevoditelje!
Prevođenje literarnog djela nije za svakog prevoditelja. Prevoditelj koji je izabrao književno prevođenje za svoj poziv mora vladati ne samo prevoditeljskim sposobnostima već mora biti vrlo kreativan te imati i istančan osjećaj za književnost, jer on će u svoj prijevod literarnog djela utkati i vlastiti stil i interpretaciju izvornog djela. To pak ne znači da će se udaljiti od izvorne teme autora. Baš naprotiv, on se mora čvrsto držati originalnog teksta i dobro poznavati povijesne, političke i kulturološke okolnosti određenog vremena u kojem se odvija radnja djela. Osim toga, prevoditelj mora biti sposoban ući u različite likove i prepoznati ton i specifičan stil izvornog autora koji ga čini prepoznatljivim i jedinstvenim u literarnom svijetu. Isto tako, svaki jezik ima vlastite zakonitosti i posebne izraze. Mnogi pojmovi, izrazi i poslovice ne mogu se doslovno prevesti. Zbog tih činjenica prevoditelj mora neprestano balansirati između prijevoda bliskih temi i tečnog načina izražavanja.
Prevoditelj vrlo često čitatelju mora približiti i za njega možda potpuno nepoznatu kulturu. Prateći originalno djelo, u vlastitom stilu, prevoditelj je ambasador strane kulture i posebnog vremena u kojemu se odvija radnja knjige. Naposljetku, čitatelj u prevedenom djelu mora pronaći vjernu presliku originala bez gubitka srži i izmjene specifičnog stila pisanja autora. Tijekom tog fascinantnog posla, prevoditelj gotovo živi u dvama svjetovima koja pokušava uskladiti. On misli i osjeća na dvama jezicima koje mora detaljno poznavati.
Prevoditelj, prevođenje i kreativnost
Iz navedenog može se zaključiti da je prevođenje zapravo kreativan posao: prevoditelj je na neki način koautor originalnog teksta jer koristi vlastite riječi u ciljanom jeziku i tako stvara “novo” djelo. Kreativnost najviše dolazi do izražaja u prevođenju proze i poezije jer se tada uz značenje riječi prenose ljepota teksta i stilska obilježja. Ipak, treba biti oprezan s kreativnošću.
U nekim slučajevima, prevoditelji se previše zanesu, napuštajući na taj način cjelokupno značenje originalnog teksta. To obično dovodi do nerazumljivog prijevoda koji čitatelju daje dojam da je nešto izgubljeno u prijevodu. Uz to sve važno je napomenuti da bi prevoditelj trebao imati i određenu “umjetničku” crtu, posebno kada se radi o prevođenju semantički posebno zahtjevnih sintagmi (npr. slogana) ili vjernog prenošenja stila u kojem je tekst napisan. Kako to klijenti znaju reći: “Bitno je da se u tekstu osjeti pravi štih”.
Na kraju krajeva, sve ovisi o prevoditelju i njegovoj (ne)spretnosti. U prevođenju nema pravila, na prevoditelju je da odluči kada i koji stil prevođenja upotrijebiti, slobodniji ili doslovniji. Potrebno je, na kraju, naći “zlatnu sredinu”, odstupiti od originala u odgovarajućoj mjeri i dodati onoliko osobnog stila koliko je potrebno da se zadrži značenje i prenese ljepota originalnog teksta.
