CAT (Computer-Assisted Translation) ili računalno potpomognuto prevođenje oblik je prevođenja pri kojemu se prevoditelj služi softverom za izradu prijevoda.
Bitno je naglasiti da računalno potpomognuto prevođenje nije ista stvar kao i strojno prevođenje. Glavna je razlika između tih dviju vrsta prevođenja ta što se strojno prevođenje odvija bez ikakve ljudske intervencije, dakle stroj ili program prevodi cijelu rečenicu ili tekst, a računalno potpomognuto prevođenje služi se raznim alatima koji prevoditelju olakšavaju posao, ali ne prevode sami.
Kratka povijest računalno potpomognutog prevođenja
Prevođenje je vrlo star zanat, a u prošlosti je ponekad bio dugotrajan i mentalno iscrpljujuć posao. Razvojem tehnologije, pogotovo u posljednjih nekoliko desetljeća, taj je proces uvelike olakšan. Interes za strojnim prevođenjem postojao je dugo, no tek je tijekom Hladnog rata, kada su američke i ruske inteligencije pokušavale naći što brži i točniji način za prevođenje poruka suprotne strane, američka strana ciljano izdvojila određenu svotu novca kako bi se takvo što i ostvarilo. Nakon što su izrađeni i testirani prvi alati za strojno prevođenje, utvrđeno je da nisu ispunili sva očekivanja pa su se znanstvenici, tehničari, informatičari i dr. okrenuli razvoju alata za računalno potpomognuto prevođenje. Sredinom 80-ih pušten je u rad prvi takav sustav, američki TSS (Translation Support System). Iz njega se razvilo mnoštvo programa, a danas je SDL Trados jedan od najpoznatijih i najčešće korištenih alata, ujedno i vodeći na tržištu.
Princip rada
U praksi, računalno potpomognuto prevođenje kompleksan je proces koji se služi konkretnim alatima i tehnologijom koja se vrlo lako može prilagoditi samom prevoditelju i njegovim potrebama, a prevoditelj aktivno sudjeluje u cijelom postupku. Program može sadržavati brojne značajke koje olakšavaju proces, poput jednojezičnih i dvojezičnih rječnika, glosara, terminološke baze podataka, prethodno prevedenih tekstova, predviđanja teksta, spell check-a itd. Takvi alati rade na principu prijevodnih memorija koje prevoditelj sam stvara, a koje značajno olakšavaju i ubrzavaju proces prevođenja.
Program prvo na temelju interpunkcijskih znakova u tekstu podijeli tekst u segmente koji su većinom dugački od nekoliko riječi do nekoliko rečenica. Ovisno o željama prevoditelja, segmenti se mogu skratiti ili produljiti. Nakon toga prevoditelj unese prijevod segmenta, koji se s izvornim tekstom sprema u prijevodnu memoriju. Kad je jedan segment spremljen u prijevodnu memoriju, on će se uvijek pojavljivati kao prijedlog za prijevod ako program izvorni tekst registrira kao identičan, ili s barem djelomičnim preklapanjem sadržaja (tzv. fuzzy match). Svaki alat ima unaprijed određeni prag preklapanja sadržaja koji tolerira. Npr. u Tradosu taj prag iznosi 70 %, što znači da će sva preklapanja od 70 % i više nuditi kao moguća rješenja, a sve ispod 70 % odbacit će kao da se uopće ne preklapa.
Prijevodne memorije
Prijevodna je memorija lingvistička baza podataka koja neprestano sprema prijevode koji se mogu koristiti u budućnosti. Svi prethodno prevedeni tekstovi akumuliraju se u prijevodnoj memoriji, u izvornom i ciljanom jeziku, te se mogu ponovo koristiti kako se ista rečenica nikada ne bi morala prevoditi dva ili više puta. Što više stavki imate u prijevodnoj memoriji, to ćete brže prevoditi nove projekte.
Kako se tekst prevodi, tako program nudi odgovarajuća rješenja iz prijevodne memorije koja prevoditelj sam može prihvatiti ili odbiti te prilagoditi kontekstu, a zatim i dodati u prijevodnu memoriju kao još jedno rješenje. Isto tako, kada se prevede potpuno novi tekst bez ikakvog preklapanja s nekim segmentom iz prijevodne memorije, on se također dodaje u prijevodnu memoriju.
Prednosti i nedostatci alata za računalno potpomognuto prevođenje
Danas je potražnja za prijevodima sve veća, stoga je ponekad vrlo teško biti u koraku sa svim zahtjevima klijenata. Glavni razlog zašto bi netko koristio alate za računalno potpomognuto prevođenje je taj što vam takvi alati omogućavaju znatnu uštedu na vremenu; možda ne u početku kada se tek počinjete koristiti njima, ali svakako nakon što stvorite značajnu prijevodnu memoriju. Takvi alati olakšavaju i usklađivanje prijevoda kako biste bili dosljedni kroz cijeli tekst, pogotovo ako se radi na velikom prijevodu sličnih dokumenata ili ako više prevoditelja radi na jednom projektu. Usklađivanje prijevoda i ušteda na vremenu znače i kvalitetniji prijevod te kraće rokove isporuke, a i značajno smanjuju mogućnost grešaka i tipfelera, što svakako povećava i zadovoljstvo klijenata.
Većina alata omogućava rad u raznim formatima dokumenata, od Worda i PDF-a, do HTML-a, a prijevod zadržava originalni izgled dokumenta. Prevoditelj se tako može usredotočiti isključivo na prijevod te se eliminira potreba za gubljenjem vremena na pretvorbu dokumenata u drugi format, izradu posebnih tablica za prijevode i usklađivanje samog rasporeda teksta.
Značajniji nedostatci takvih alata su ti što prevoditelj mora biti zaista dobro upoznat s načinom rada u programu, a to iziskuje mnogo vremena i truda. Ako se prevoditelj ne snalazi dobro u programu, veća je vjerojatnost da će se dogoditi greške, a i neće biti u mogućnosti iskoristiti puni potencijal programa. Osim toga, većina programa ne prepoznaje kontekst te se može dogoditi da je rečenica na izvornom jeziku ista, ali se zbog konteksta mijenja značenje, a samim time i prijevod u ciljani jezik.
Izbor je na vama
Hoćete li u prijevodima koristiti alate za računalno potpomognuto prevođenje ili ne, u potpunosti je vaša odluka. Neki se prevoditelji i dalje drže „klasičnog“ prevođenja u programima u kojima se snalaze kao ribe u vodi, a neki se ipak odvaže upustiti se u nepoznato. U svakom slučaju, potrebno je imati na umu prednosti i nedostatke i jedne i druge vrste prevođenja, a u konačnici izabrati ono koje će vama osobno najviše odgovarati. Ipak je kvaliteta prijevoda uvijek na prvom mjestu.
Izvori:
